Taj ručak mi nije bio zanimljiv samo zbog priče da su na tom ručku ugledni Zvorničani ubijedili budućeg kralja da im napravi most, nego i zbog podatka iz tadašnje štampe, da su na njemu pored domaćina Stanka Nikolića i regenta kao glavnog gosta, prisustvovali i gradski načelnik Đorđo Vidaković, pravoslavni paroh, župnik i muderis.
Prošlo je neko vrijeme od tog našeg razgovora, a ja sam na njegov sadržaj gotovo i zaboravio. Međutim, nisu zaboravili u Turističkoj organizaciji. Na moju radost, obavijestili su me da žele da realizuju taj projekat i da im je potrebna pomoć. Za izvođača radova predložio sam Dejana Vidakovića, ne zbog toga što sam s njim već sarađivao i angažovao ga za izradu murala sa likom Svetog Save na zgradi osnovne škole, već zato što sam bio svjestan da nemamo sliku sa tog događaja da je naprosto projektujemo u mural, što znači da će nam trebati znatno više kreativnosti i slikarskog umijeća u odnosu na običan mural. I neće biti nimalo lako.
Prvi izazov i meni samom prilikom osmišljavanja koncepta murala bio je, kako prilagoditi nepravilan oblik podzide samom muralu. Nisam mogao da prihvatim da lijevi i desni krajevi podzide zbog svog oblika ostanu prazni. Došao sam ipak na ideju kako to da riješim. Naime, pošto se taj ručak veže za odluku o pravljenju mosta, odlučio sam da sa manje, desne strane bude prikazan drveni most, koga je svojevremeno nosila Drina, a da sa lijeve, duže i oštrije strane bude prikazan željezni most koji odolijeva vremenu. U sredini je ostao prostor da se prikaže ručak kod Stanka Nikolića. Koncept je time bio zaokružen.
Kad sam već osmislio grubu kompoziciju murala sastao sam se sa Dejanom. Zahvaljujući talentu koji nesumnjivo posjeduje, Dejan je već za stolom, dok smo sjedili u kafeu, skicirao strukturu budućeg murala. Međutim, to nije bilo sve. Najteže tek dolazi. Valjalo je osmisliti karaktere likova, njihov položaj i dinamiku slike. Ponovo smo se vidjeli i dogovorili se i oko tog segmenta. Ostali su detalji sama lica, odijela. Kako prikazati budućeg kralja? Koju sliku uzeti za osnovu? Kako prikazati ostale likove? Ovaj dio posla je bio gotovo istraživački. U Zvorničkom spomenaru Zorana Ivanovića našao sam portret regenta Aleksandra, uspomenu na njegov boravak u Zvorniku. Tu sam našao i slike Stanka Nikolića i Đorđe Vidakovića, te sliku prote Dragomira Ostojića. Kolega Osman mi je uz saglasnost potomaka poslao sliku muderisa Šakira Korkuta, te pomogao oko vizuelizacije muderisa. Time su bile riješene sve prepreke koje su nam u tom sadržinskom smislu stvarale probleme. Ostavili smo mural umjetniku. Umjetnik je mural ostavio gradu. Hvala mu i u moje ime! Hvala i Turističkoj organizaciji grada Zvornika što je imala sluha da realizuje ovakve ideje.
Naposljetku, šta treba da bude naredni korak? Kada smo negdje baš u ovo vrijeme prije tri godine bili u muzeju Jugoslavije u Beogradu, istražujući građu koja se tiče zvorničke trgovačke i građanske škole, u jednom od izvještaja naišli smo na podatak da se škola nalazi u Nikolićevoj ulici. To mogu da potvrde i moje kolege, Zoran Kuljić i Dragan Radovanović, oni su to, takođe, imali priliku da vide. Dakle, današnja ulica Braće Obradovića, prije Drugog svjetskog rata je bila Nikolićeva ulica. U njoj se i danas nalazi kuća Stanka Nikolića – zgrada starog sjedišta Mitropolije u Zvorniku. Naredni korak je da se ovoj ulici vrati njen naziv i da opet bude Nikolićeva ulica.
Preuzeto: Inforbirač
Piše: Stanislav Tomić
